Smilja i sva djeca sela prvo su došle djevojčice, njih 5. A onda kad smo ugasili telefon i brdo dječaka i još starijih djevojčica i konstatovali zajedno da novo doba dolazi i da će dječaci i djevojčice od sada biti zajedno -u sreći i ljubavi. Onda su rekli da je to ‘Message’- Poruka ovog Ramazana,... Continue Reading →

11. oktobar 2022. - Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo- "Kako nam književnost može pomoći da historiju ne doživljavamo isjeckano?" Elma Hodžić:(00:00) Dobar dan, i dobrodošli na naš razgovor. Hvala vam, gospodine Karahasan, što ste se odazvali ovom pozivu da s nama podijelite svoje misli i razmišljanja o temi koja je toliko važna za sve... Continue Reading →

SEMIR: Tad se nije pričalo šta smo, ali sam navijo za Jugoslaviju, crto sam u vrtiću i u školi sam crto Švabe, četnike, ustaše i navijo sam za partizane. Navijo sam za Jugoslaviju, navijo sam za Velež i ništa drugo... Kleo sam se Titom i to je to. To..  To... Onda je došo rat. Onda je došo rat. SMILJA: Onda je došo rat. Evo upravo istu sam misao imala u glavi. SEMIR: I onda smo pobjegli. Pobjegli sa istočne na desnu obalu... smo pobjegli. (prekid) ... I onda sam ja crto grb, grb Bosne i Hercegovine, socijalističke Bosne i Hercegovine i grb Jugolavije crto. Znači, ne zastavu nego grb, sa dimnjacima grb Bosne i Hercegovine (prekid) .... SMILJA: Mirna Bosna, je l'?

PlastoSA: Dakle, Bosanstvo postoji, ali sad mora da pređe u operativnu fazu. U toj fazi na ograničenom prostoru ti možeš da uđeš u svoju kutiju, a ona se zove Ostali i iz te kutije probati djelovati. To ti je priča, mit, legenda.. Pravoslavni vjernici došli kod vezira sarajevskog hoće da naprave crkvu. I on im kaže možete napraviti po definisanim standardima i oni napravili crkvu i pokrili se koliko je jorgan dug. Bosanci se mogu pokriti samo koliko im je dug jorgan, odnosno kutijica Ostalih, u tom segmentu.

ŠEHIĆ: Ja sam prinuđen, ja da živim negdje, ne znam, šta ja znam, na Sardiniji, mene bi živo bolio kurac. Dobro, mislio bih na Bosnu, ono, naravno ne bi me bolio kurac jer mati, otac su mi tu, prijatelji, ne znam, porijeklo mi je odatle, znaš, to je ipak neka moja zemlja, jer nemam rezervnu... Ja uvijek govorim zemlja, ne govorim država... Znaš, to...

SRĐAN: Eh, sad, historijski gledano identiteti su uvijek bili u harmoniji sa željama elite i očekivanjima elita. Predmodernost, feudalnost... poznavao je identitet subjekta zemlje, znači kmeta. Subjekta visoravni, je li. Nomada. Vlaha. Identitet poluslobodnog, neslobodnoga, seljaka, trgovca... Imamo klasne identitete u najširem smislu riječi, je li. Da su to klasni jer su neki miksevi klasno-cehovski, klasno-fahovski. Identiteti su bili značajni, je li. Naravno, religijski je identitet također, ali to je odgovaralo klasi vladara zemlje, feudalnih vladara zemlje. Onda kada se paradigma mijenja, kada se vladar zemlje, je li, posmatra zemlju kao kapital, a ne kao organski dio sebe, kad kapitalizira pojam zemlje i vlasti nad zemljom tada mu više ne odgovaraju identiteti tih... klasno-cehovski identiteti i onda mu ovaj... uporedo s tim, njegova, je li, božanska, aristokratska, feudalna osnova vladanja se mijenja, je li, postepeno se sa tom... dobija tu buržoasku osnovu.