11. oktobar 2022. – Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo- “Kako nam književnost može pomoći da historiju ne doživljavamo isjeckano?”
Elma Hodžić:
(00:00) Dobar dan, i dobrodošli na naš razgovor. Hvala vam, gospodine Karahasan, što ste se odazvali ovom pozivu da s nama podijelite svoje misli i razmišljanja o temi koja je toliko važna za sve nas – kako se brani bosanstvo? Za početak, možete li nam reći kako vi doživljavate Bosanstvo u današnjem vremenu?
Dževad Karahasan:
(00:35) Dobar dan i hvala vama, Elma, na ovom pozivu. Bosanstvo, kao što znate, nije samo geografska odrednica niti puka pripadnost jednoj zemlji. To je, prije svega, način života, kultura, i jedna duboka povezanost s tradicijom i zajedništvom. U današnjem vremenu, kad je sve fragmentirano, mislim da je odbrana Bosanstva zapravo odbrana suživota i međusobnog razumijevanja.
Elma Hodžić:
(02:10) Rekli ste da je Bosanstvo suživot, ali kako se taj suživot konkretno ostvaruje u društvu koje je suočeno s tolikim podjelama i konfliktima?
Dževad Karahasan:
(02:40) Prije svega, suživot se ne može nametnuti. On mora biti rezultat dubokog uvjerenja ljudi da su različitosti bogatstvo, a ne prijetnja. U našem slučaju, bosansko društvo je kroz historiju pokazalo nevjerovatan kapacitet za toleranciju i dijalog, iako se to često zaboravlja. Problem je što smo dopustili da nametnute ideologije potkopaju to povjerenje.
Elma Hodžić:
(03:00) Spomenuli ste da su ideologije često nametnute i da su one potkopale povjerenje. Možete li to malo detaljnije objasniti? Na koji način ideologije utiču na našu svakodnevicu?
Dževad Karahasan:
(03:35) Naravno. Ideologije su, po svojoj prirodi, rigidne. One nameću jedno viđenje svijeta, jednu istinu, i negiraju sve što je različito ili što izlazi izvan tih okvira. Naš problem je što smo, historijski gledano, često bili pod pritiskom vanjskih ideologija – bilo da je riječ o imperijalnim silama, totalitarnim režimima, ili modernim neoliberalnim idejama. Svaka od tih ideologija pokušava uniformirati društvo, a bosansko društvo je, u svojoj srži, pluralističko. To je ono što nas čini posebnima, ali i ranjivima.
Elma Hodžić:
(04:50) Da, bosansko društvo je poznato po svom pluralizmu, ali čini se da je taj pluralizam danas često u sukobu s potrebom za homogenizacijom. Kako možemo naći ravnotežu između ta dva koncepta?
Dževad Karahasan:
(05:15) Ravnoteža se može postići samo kroz kulturu dijaloga. Treba nam spremnost da slušamo i razumijemo jedni druge, čak i kada se ne slažemo. Kultura dijaloga nije samo razmjena argumenata, već i duboko poštovanje prema drugome. To je ključ opstanka Bosanstva – prihvatanje različitosti kao osnove zajedništva.
Elma Hodžić:
(05:55) To zvuči vrlo inspirativno, ali u praksi često nailazimo na prepreke. Šta mislite, odakle bismo trebali početi ako želimo oživjeti kulturu dijaloga?
Dževad Karahasan:
(06:00) Početak mora biti u obrazovanju. Naša škola, nažalost, nije mjesto gdje se potiče dijalog. Naprotiv, prečesto se djeca uče da postoji samo jedan način gledanja na svijet, jedna istina. To nije obrazovanje, to je indoktrinacija. Ako želimo oživjeti kulturu dijaloga, moramo odgajati generacije koje će biti spremne postavljati pitanja, razmišljati kritički i, što je najvažnije, slušati.
Elma Hodžić:
(07:00) Znači, obrazovanje ima ključnu ulogu. Ali kako promijeniti obrazovni sistem u društvu koje je već duboko podijeljeno?
Dževad Karahasan:
(07:30) To je svakako izazov, ali nije nemoguće. Prije svega, moramo se odmaknuti od političkih utjecaja u obrazovanju. Škola mora biti mjesto slobode, gdje se ideje razmjenjuju bez straha. Također, potrebno je uključiti lokalne zajednice u kreiranje kurikuluma. Ljudi iz zajednice najbolje znaju šta je važno za njihovu djecu.
Elma Hodžić:
(08:25) Spomenuli ste zajednice. Koliko su danas lokalne zajednice angažirane u očuvanju bosanstva? Da li mislite da one imaju dovoljno prostora za djelovanje?
Dževad Karahasan:
(08:50) Nažalost, prostor zajednicama je drastično smanjen. Sve se centraliziralo, a to nije prirodno za bosansko društvo. Naši ljudi su uvijek živjeli u manjim, dobro povezanima zajednicama gdje se donosila većina važnih odluka. Povratak toj decentralizaciji, koju ja zovem “municipalizacijom”, ključan je korak u očuvanju Bosanstva.
Elma Hodžić:
(09:00) Dakle, decentralizacija bi mogla biti odgovor na mnoge probleme. Ali šta bi to značilo u praksi? Možete li dati neki konkretan primjer?
Dževad Karahasan:
(09:25) Naravno. Decentralizacija znači vraćanje moći lokalnim zajednicama. Na primjer, odluke o obrazovanju, kulturi, pa čak i dijelu ekonomskih pitanja, treba da se donose na nivou općina ili kantona. Također, decentralizacija bi omogućila ljudima da osjećaju stvarnu povezanost s institucijama koje ih predstavljaju. Kad znate ko donosi odluke i možete im direktno pristupiti, povjerenje u sistem raste.
Elma Hodžić:
(10:20) A kako biste povezali tu ideju decentralizacije s očuvanjem bosanskog identiteta? Da li su te dvije stvari komplementarne?
Dževad Karahasan:
(10:45) Apsolutno. Bosanstvo nije jedinstvena kultura ili tradicija – ono je spoj različitih kultura, tradicija i religija. Decentralizacija omogućava svakom dijelu Bosne i Hercegovine da njeguje svoje specifičnosti, dok istovremeno doprinosi širem zajedništvu. Tako gradimo zajednicu koja je jaka upravo zbog svojih raznolikosti.
Elma Hodžić:
(11:30) Pomenuli ste da raznolikost jača zajednicu. Kako da to prenesemo na mlađe generacije koje možda nemaju priliku direktno doživjeti te vrijednosti zbog trenutnih društvenih podjela?
Dževad Karahasan:
(11:55) Kroz priče. Priče su moćno sredstvo za povezivanje ljudi. Kroz njih prenosimo vrijednosti, povijest i iskustva. Mlađe generacije moraju čuti priče o tome kako su naši preci živjeli zajedno, kako su surađivali i pomagali jedni drugima bez obzira na razlike. To je ključ za obnovu povjerenja i zajedništva.
Elma Hodžić:
(12:00) Priče zaista imaju moć da oblikuju svijest. Da li mislite da postoji rizik da se Bosanstvo pretvori u nešto idealizirano, nešto što možda ne odgovara realnosti?
Dževad Karahasan:
(12:30) To je uvijek rizik, Elma. Kada pričamo o Bosanstvu, ne govorimo o nekoj savršenoj prošlosti ili idealiziranom konceptu. Govorimo o stvarnim ljudima, njihovim svakodnevnim životima i borbama. Bosanstvo je uvijek bilo nesavršeno, ali je upravo u toj nesavršenosti njegova ljepota. Ono je fleksibilno, otvoreno i sposobno da se prilagođava, a da pritom zadrži svoje osnovne vrijednosti – suživot, toleranciju i poštovanje različitosti.
Elma Hodžić:
(13:25) To je divna perspektiva. Ali kako bismo mogli prenijeti te osnovne vrijednosti na globalnu scenu? Da li Bosanstvo ima poruku za svijet?
Dževad Karahasan:
(13:55) Svakako. Svijet je danas suočen s ogromnim podjelama i netolerancijom. Bosanstvo može poslužiti kao primjer da su različitosti izvor snage, a ne slabosti. Mi možemo svijetu ponuditi lekciju o tome kako živjeti zajedno, kako graditi zajednice koje se temelje na razumijevanju, a ne na dominaciji.
Elma Hodžić:
(14:50) Kad to kažete, zvuči kao da Bosanstvo ima ulogu u globalnom kontekstu, ne samo lokalnom. Kako vidite budućnost Bosanstva u tom širem okviru?
Dževad Karahasan:
(15:15) Budućnost Bosanstva zavisi od nas. Ako uspijemo sačuvati naše vrijednosti i prenijeti ih na mlađe generacije, Bosanstvo može postati model za rješavanje globalnih problema. Ali to zahtijeva trud, svjesnost i posvećenost svih nas.
Elma Hodžić:
(15:20) Spomenuli ste odgovornost svih nas. Šta mislite, kako pojedinac može doprinositi očuvanju Bosanstva, čak i u malim svakodnevnim stvarima?
Dževad Karahasan:
(15:30) Pojedinac može učiniti mnogo, Elma. Počinje od malih stvari – od načina na koji razgovaramo jedni s drugima, kako poštujemo tuđe mišljenje, do toga kako pričamo priče o našoj prošlosti. Svaki put kada izaberemo razumijevanje umjesto sukoba, mi doprinosimo očuvanju Bosanstva. A na većem nivou, trebamo se uključiti u zajednicu, učestvovati u razgovorima i pokazati da nam je stalo.
Elma Hodžić:
(16:30) Dakle, djelovanje pojedinca se reflektira na cijelo društvo. A šta bi bio vaš savjet mlađim generacijama koje možda ne osjećaju tu povezanost s Bosanstvom?
Dževad Karahasan:
(17:00) Moj savjet je da traže inspiraciju u svakodnevnom životu i u povijesti. Naša prošlost nije savršena, ali je bogata pričama koje nas mogu naučiti kako da živimo bolje. Također, savjetujem im da istražuju, da putuju po Bosni i Hercegovini i otkrivaju ljepotu naše raznolikosti. Kada shvatimo koliko je Bosanstvo jedinstveno, počinjemo ga cijeniti.
Elma Hodžić:
(18:00) Prekrasno rečeno. Pomenuli ste ljepotu raznolikosti. Koji bi bio vaš omiljeni primjer te raznolikosti, bilo iz povijesti ili iz vašeg ličnog iskustva?
Dževad Karahasan:
(18:30) Ima mnogo primjera, ali jedan koji mi uvijek dolazi u misli jeste način na koji su ljudi iz različitih zajednica pomagali jedni drugima tokom teških vremena. Na primjer, tokom rata, bilo je toliko priča o ljudima koji su rizikovali svoje živote da spase komšije druge vjere. To su ti mali trenuci solidarnosti koji dokazuju da je Bosanstvo živo, čak i u najtežim okolnostima.
Elma Hodžić:
(19:20) To je zaista inspirativno. Ali kako da podsjećamo ljude na takve primjere, posebno u vremenu kada su podjele tako duboke?
Dževad Karahasan:
(19:50) Priče su ključ. Moramo pričati te priče, pisati knjige, snimati filmove i prenositi ih s generacije na generaciju. To je način na koji čuvamo sjećanje i podsjećamo ljude na ono što je moguće kada radimo zajedno.
Elma Hodžić:
(21:00) Da li mislite da se dovoljno radi na tom prenošenju priča, ili smo previše fokusirani na sadašnje probleme?
Dževad Karahasan:
(21:30) Nažalost, mislim da smo previše fokusirani na sadašnje probleme i često zaboravljamo važnost priča. Sadašnji problemi su, naravno, važni, ali bez razumijevanja naše prošlosti, teško je graditi budućnost. Zato je važno da se umjetnici, pisci i učitelji aktivno uključe u očuvanje našeg kolektivnog pamćenja.
Elma Hodžić:
(22:40) To je jako dobra poenta. Kao pisac, šta biste rekli da je vaša uloga u tom procesu?
Dževad Karahasan:
(23:10) Moja uloga je da postavljam pitanja i da tražim odgovore kroz priče. Pisac ima odgovornost da bude svjedok svog vremena i da kroz svoje djelo pokuša razumjeti i objasniti svijet. Ako u tome uspijem, mislim da time doprinosim očuvanju Bosanstva.
Elma Hodžić:
(24:00) Gospodine Karahasan, za kraj, šta biste poručili svima koji žele doprinijeti očuvanju Bosanstva, ali ne znaju odakle da počnu?
Dževad Karahasan:
(24:30) Počnite s poštovanjem. Poštujte sebe, svoju porodicu, svoje komšije, i svoju prošlost. Kada poštujemo jedni druge i gradimo povjerenje, Bosanstvo će opstati. Nije potrebno da radimo velike stvari – svaka mala gesta pažnje i brige čini razliku.
Elma Hodžić:
(25:30) Hvala vam puno, gospodine Karahasan, na ovom predivnom razgovoru. Bila mi je čast i zadovoljstvo slušati vaše misli.
Dževad Karahasan:
(25:50) Hvala vama, Elma, na prilici da podijelim svoje misli. Nadam se da će ovaj razgovor inspirirati ljude da cijene i čuvaju Bosanstvo.
Bosna-i Hercegovina Ponosna 
Komentariši